Ćao, ljudi! Šta ima?
Današnji post je totalno neočekivan od mene - pisaću o situacijama u kojima sam bila kradljivica. *zamislite dramatičnu i misterioznu muziku*
Da se razumemo, znate da uopšte nisam osoba koja bi uradila išta što je protiv pravila, a kamoli protiv zakona, niti sam vaspitavana tako da treba da kradem. Danas ću vam ispričati par pričica koje želim da vam ispričam odavno, ali bile su prekratke da bi se snimale ili da bih pisala zaseban storitajm post za svaku od njih, tako da, danas imamo 3 u 1 moju dečiju radoznalost i gluposti, sitne "krađe" i pokušaje krađe banalnih stvari, pa, hajde da vidite i to čudo. Idemo!
1. Tiketi za sladoled
Ovo je bilo možda 2010, rani početak mog buntovničkog života😂✌. Uglavnom, drugarica i ja smo sa očevima otišle u poslastičarnicu nedaleko od našeg naselja. To nije bio neki veliki kafić - više kao samostalna radnja neke žene koju su naši roditelji poznavali pa su nas često i ostavljali tu kod nje, pamtim da su njene princes krofne bile najbolje, a uvek nam je pravila i torte za rođendane...E sad, ne znam da li se sećate, ali "Nestle" je tih godina imao nagradnu igru da uz svaki kupljeni sladoled dobijate kao neki kupon/tiket, odcepite ga, i ukoliko se u njemu nalazi neki specijalni kod dobijate neku kul nagradu. Kao i kod svih tih nagradnih igara, šanse da dobijete nešto su jedan prema milion, tako da sam ja, nezadovoljna time što na mom papiriću nikada nije bilo nikakvog koda, odlučila da se ponudim da kao odnesem poslužavnik sa tanjirima nazad u kuhinju i usput ćapim nekoliko tiketa. Zapravo, da uzmem sve redom i cepam ih sve dok ne nađem neki sa nagradom. I odem ja tamo, nađem kutiju sa tim kupončićima, ali čim sam krenula da ih uzmem, eto je poslastičarka. I mene tu uhvati strah, promrmljam "samo sam prala ruke" i brzinom svetlosti izađem napolje.
2. Kašičice za krem
Znam da smo gotovo svi uzimali one besplatne šećere iz kafića (moja drugarica se popela na viši nivo pa je uzela i paštetice koje su nam davali za večeru na ekskurziji da mažemo), tako da te slučajeve neću navoditi. Ovaj je ipak malo drugačiji.
Drugarica i ja smo kupile voćni jogurt u prodavnici, međutim, nisu nam dali kašičice jer zaboga to ne dele uz voćni jogurt, a nije nam baš bilo da se vraćamo kući i uzimamo metalne kašike, setim se ja da mi uđemo u megamarket i uzmemo one plastične kašičice što stoje pored eurokrema. I najnormalnije smo ušle u market, stavile u džep po dve kašičice i izašle. Ah jes, profesionalni kriminalci, očekujem da me zovu za novu sezonu "LA Istražitelja". Ali taj plan da uzmeš kašičicu od krema i jedeš onako gust jogurt, to je posebno genijalno, mada snašle smo se, uzele smo one malo veće i čvrste kašičice😂✌. (mislim da nikada u životu nisam ovoliko puta rekla "kašičice")
3. Slatkiši na meru
Na stranu to što od malena, iako mi je mama stalno vikala da to ne radim, kad uđem u bio-špajiz hoću da probam sve one grickalice koje se prodaju na merenje, i to sam se uvek hvatala za nešto skupo tipa indijski orah, nikako kikiriki😂✌.
Ovo je bilo ja mislim u šestom razredu, ponovo krimi klan, krimi plan mojih drugarica i mene. Ušle smo u market i osim toga što smo uzele po kocku svake čokolade koja je tamo bila, mi smo kao izmerile i stavile u kesu na fazon kao da ćemo kupiti to, a zapravo grickale i sve pojele obilazeći market, a onda najnormalnije izašle i niko nam ništa nije rekao.
iz ovog posta zaključujemo da ne treba da se ugledate na mene. šalim se, ali stvarno ne propagiram krađu i stopostotno sam protiv, mada prosto sam morala da vam ispričam ove svoje pričice. ukoliko imate neku sličnu, definitivno je podelite u komentarima!
xoxo;
Ana♡